Natpisi na nišanima poznatih bošnjaka ukopanih u haremu Begove džamije (1840. – 1940.)

Natpisi na nišanima poznatih bošnjaka ukopanih u haremu Begove džamije (1840. – 1940.)

Natpis na nišanima

mutevelije Mehmeda – Rizaije

( 1823. – 1853. )

Mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa Mehmed efendija Mutevelić je bio derviš nakšibendijskog reda po imenu Rizaija. Na uzglavnom nišanu su dva hronostiha napisana u pjesmi. Sa prednje strane je pjesma o asketskom  životu rahmetlije:

 „Ah, smrti.

Mutevelija Gazi Husrev-begovih vakufskih dobara,

Nije težio za bogatstvom i slavom ovoga svijeta,

U mladim danima je stupio u red nakšija,

Ne obraćajući pažnju sjaju i slavi.

Kroz cio život bio je zaokupljen spominjanjem Boga,

I uvijek bio pripravan za seobu sa ovoga svijeta,

Pa je konačno s veseljem poslao dušu u Džennet.

Sa menkut (uklesanim) slovima Zuhdi mu izreče  hronogram smrti:

Izgovarajući „Ja Hajj“ (O živi Bože)

Mehmed Rizai ode božijoj milosti. Godina 1269.“

Tekst manjeg natpisa, sa druge strane nišana opisuje društveni status rahmetlije i glasi:

„Stup sarajevskog ešrafa(plemstva) i hanedan (dobrotvor),

Ponos svojih vršnjaka, odličnik,

Svijetla pojava Mehmed-efendija,

Još u cvijetu mladosti je,

Po odredbi Milostivog,

Lišio svoju dušu zemaljskih okova.

Duša mu je odletjela u vječnost.

Hronogram smrti izrekoh mu u dževher (dragulj) slovima,

Sun'ijo, sjeti se rahmetlije sa Fatihom:

Preseliv se u vječnost,

Neka mu je mjesto u Džennetu-l-Firdevsu.

Godina 1269.“


Natpis na nišanima reisu-l-uleme

Mehmeda Džemaludina Čauševića

( 1870. – 1938. )

Prosvjetitelj, reformator, reisu-l-ulema i jedan od prvih prevodilaca Kur'ana na bosanski jezik. Na uzglavnom nišanu su dva natpisa.  Vanjski natpis je na arapskom jeziku i u prijevodu znači:

„On (Bog) je vječno živ.

Rahmetli reisu-l-ulema hadži Mehmed Džemaludin Čaušević,

rođen je 4. ševala 1287. hidžretske godine,

a umro 26. muharrema 1357. hidžretske godine.

Za njegovu dušu u ime Allaha (prouči) Fatihu.“

Unutrašnji natpis je na bosanskom jeziku ispisan u transliteraciji arebicom (arapskim slovima) i glasi:

„Merhum Džemaludin Čaušević,

reisu-l-ulema rodio se 28. decembra 1870. godine u Arapuši (Bosanska Krupa),

preselio se na ahiret 28. marta 1938. godine

Za njegovu dušu Fatiha.“


Natpis na nišanima

Mustajbega Fadilpašića

( 1836. – 1892. )

Mustajbeg Fadilpašić je bio dugogodišnji sarajevski gradonačelnik i veoma poštovan i ugledan u narodu. Sa jedne, šire strane uzglavnog nišana, sa turbanom, uklesan je natpis u pjesmi na turskom jeziku:

„Ah, smrti.

Ugledna ličnost Sarajeva, potomak ešrafa(plemstva),

Prezivao se Fadilpašić i bio vrlo pobožna osoba,

Emir Mustafa Hajrudin bijaše cijenjen i poštovan.

Kada mu stiže poziv »vrati se«, rado se odazvao glasu,

Jer je za života prikupio opskrbu za Vječnost,

I predao dušu , neka mu je mjesto u raju.

A Gospodar (Bog) nek mu oprosti grijehe i osvijetli grob.

Pa da tako trajno uživa u zaštićenom raju.

Pomoli se učeći Fatihu za sve muslimane

I pomisli da ćeš i ti smrtnu čašu popiti.

Nahife, izreci dževher tarih (ukrašeni natpis)i ovako zamoli:

Bože, Mir-Hajrudina primi svojoj milosti.

Godina 1310.“


Natpis na nišanima

Dr. Mehmeda Spahe

( 1883. – 1939. )

Doktor pravnih nauka Mehmed Spaho bio je predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije i ministar saobraćaja u Kraljevini Jugoslaviji. Na uzglavnom nišanu, sa fesom, uklesana su sa dvije strane nišana dva natpisa na arapskom jeziku, dok je na nožnom, natpis na našem jeziku, latinicom. Tekst natpisa uklesanog u 18 kosih redaka sa prednje strane uzglavnog nišana glasi:

„Sve na ovom svijetu je prolazno.

Stani kraj nijemih i šutljivih grobova

I nabrajaj koga sve znaš da je bio živ od siromaha i odličnika.

Razmisli i otresi se svih želja koje te mogu zavarati i živi bez njih slobodno.

Zar ne vidiš kako nevjerno vrijeme ruši sve što  neporušeno stoji.

Pa zar ne vidiš kako vrijeme postupi i sa vlasnikom ovoga groba, visokim ministrom Mehmedom.

Smrt ga je iznenada otela kada je udobno uživao

u časti i gospodstvu.

I kada su ga pristaše pokorno slijedile i povodile se za njegovim mišljenjem.

Godine hiljadu tri stotine pedeset i osme legao je u grob.

Od nas neka mu je na hiljade pozdrava,

a od Milostivog Boga neizmjerna milost.

Godina 1358.“

Sa druge strane uzglavnog nišana je sljedeći natpis na arapskom jeziku:

„Rahmetli dr. Mehmed Spaho, predsjednik i politički predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije

u Bosni i Hercegovini i ministar saobraćaja u Jugoslaviji.

Umro je 11. džumade-l-ula godine 1358.god. po Hidžri.“


Natpis na nišanima

Ali-bega Firdusa

( 1864. – 1910. )

U vrijeme borbe muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju, Ali-beg se isticao i preuzeo vođstvo Muslimanske narodne organizacije koju je uspješno vodio. Raniji nišani Ali-bega Firdusa su se vremenom potpuno raspali. Na sarkofag su sada postavljeni novi nišani sa latiničnim natpisom:

„Ali-beg Firdus ( 1864. – 1910. )“

Sačuvan je natpis sa ranijih nišana koji je ispjevan u stihu na turskom jeziku i u prijevodu znači:

„El-Fatiha.

Hanedan (dobrotvor) Bosne, Livnjak Firdus Ali-beg,

Umro je u gradu Sarajevu… (ovdje je tekst bio oštećen)

Bavio se vakufskim i prosvjetnim poslovima muslimana

I bio predsjednik prvog Sabora

Ali vrijeme uništi i njegov život.

Bio je lijepo odgojen čovjek

I kao takav dobroželjitelj svom narodu.

Bože, neka mu je grob osvijetljen do dana suđenja

I neka mu budu oprošteni svi grijesi.

Stigao je molitelj i izrekao hronogram,

Enverijo: Dvorac raja Firdevsa nek je počivalište Firdusu

  1. džumade-l-ahira 1328.“

 


 

Natpis na nišanima

Mahmut-bega Fadilpašića

( 1853. – 1912. )

Mahmut-beg Fadilpašić je bio ugledan i poštovan u narodu, isticao se u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju muslimana i tako stekao osobite zasluge. Raniji nišani Mahmut-bega su se potpuno raspali pa su sada nad sarkofagom postavljeni novi sa latiničnim  natpisom:

„Mahmut-beg  Fadilpašić ( 1853. – 1912. )“

Natpis  sa  ranijih  nišana  nije  sačuvan.


Natpis na nišanima

Dr. Safvet-bega Bašagića

( 1870. – 1934. )

Dr. Safvet-beg  Bašagić  je  bio  pjesnik  rodoljubive i lirske   poezije,   doktor   orijentalistike,   historičar i prevodilac rođen u Nevesinju 1870. godine. Na uzglavnom nišanu je epitaf u pjesmi na turskom jeziku sa jedne strane, a sa druge je natpis u prozi, takođe na turskom jeziku. Na nožnom nišanu je natpis latinicom, na našem jeziku. Tekst natpisa u pjesmi glasi:

„On (Bog) je vječno živ.

Poznati pjesnik, visokog poleta, da bi probudio narod,

Mirza Safvet, borio se kao lav.

Na braniku narodnih interesa stajao je s perom u ruci

ovaj poznati emir,

A u prosvjetiteljskim krugovima je bio u pročelju.

I svakom pružao svoju pomoć.

Život je proveo u širenju lijepe knjige,

Tako da njegova djela sliče svježem vrtu.

Brojne pjesme i djela puna mudrosti

Ostavio je na dar svakom hrabri Safvet.

I staro i mlado s užitkom  čita njegove pjesme

Pa će tako u narodu stalno živjeti lijepa uspomena

na njega.

Ovaj lijepi potpuni kronogram izrečen je povodom njegove smrti:

Slavuj, lijepoga glasa odlepršao je u raj visoki.

Godina 1351.“

Drugi, manji, hronogram u prijevodu glasi:

„El-Fatiha

Ovdje počiva pjesnik dr. Safvet-Mirza Bašagić.

Neka je na njega Božija milost.

Godina 1352.“

Na nožnom nišanu je latinicom ispisano:

„Dr. Safvet-beg Bašagić – Redžepašić,

6.V 1870. – 9. IV 1934.v“

 

share