Gazi Husrev-begov hamam
U ulici Mula Mustafe Bašeskije, preko puta sarajevske katedrale vidi se zgrada koju pokrivaju dva velika i osam malih kubeta. To je zgrada Gazi Husrev-begovog hamama, posljednjeg očuvanog javnog hamama na ovim prostorima koji na žalost još od 1914. godine ne služi svojoj svrsi. Ovaj hamam je sagrađen poslije 1537. godine jer se ne spominje ni u jednoj Gazi Husrev-begovoj vakufnami, ali se zasigurno zna da je postojao prvih godina sedamnaestog stoljeća. Kao hamam, objekat je bio podijeljen na dva potpuno jednaka dijela, muški i ženski, za zasebnim ulazima iz dvije različite ulice, ali je pred ženskim dijelom bila još i avlija.
Dr. Ćiro Truhelka je 1912. godine za Hamam napisao:
„Na uglu Ćemaluše i Pehlivanuše stoji jedna od najzanimljivijih građevina turske dobe u Bosni, Husrev-begova banja, možda jedina koja nam pretstavlja potpuno sačuvani tip u tome, da potsjetnik postepeno prolazi kroz sistem odaja, u kojima temperatura postepeno raste, te je prema tome i parna atmosfera u njima raznoga stepena. I kao građevina je ta banja zanimljiv spomenik sa svoje dvije velike kupole i cijelog niza manjih, koje su sve pokrivene olovnim krovom.“
U spomenici Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice, 1932. godine Hamdija Kreševljaković je za Hamam napisao:
„U mušku se banju ulazilo iz Ćemaluše, a u žensku iz Pehlivanuše. Oba su dijela potpuno jednaka. Najprije se ulazilo u kvadratičan prostor prekriven velikim kubetom, zvan šadrvan, jer je u sredini bio lijep vodoskok (šadrvan). Tu je bilo više malih ložama sličnih prostorija, gdje su se posjetioci banje svlačili i oblačili, a nad ovim je bila galerija s minderima za odmor nakon kupanja. Iz šadrvana ulazilo se je u drugu jednako dugu, ali užu prostoriju, presvučenu bačvastim svodom, koja se zvala kapaluk, a služila je istoj svrsi, naročito zimi. U njoj je temperatura bila nešto viša.
Iz kapaluka se dolazilo u prostoriju, prekritu kubetom, koj se zvala mejdan, a odatle su bila troja vrata u tri halvata, sobe za kupanje, presvedena sva sa kubetom, a u svakoj je bila temperatura različita. U mejdanu je bilo jedno odjeljenje za brijanje (trašhana). U sobama za kupanje bilo je pet kurni (korita) u koje je tekla topla i hladna voda na lule iz zidova. U ovim prostorijama nije bilo prozora, no je svjetlost dolazila kroz otvore na kubetima. Usporedo s kapalukom iza soba za kupanje bila je hazna, rezervoar s toplom vodom. Ispod kapaluka, mejdana i halvata bila je prostorija, slična podrumu, gdje se grijala voda u kapaluku.
Pred šadrvanom prije velikog požara od 1879. bio je ćošak, gdje bi se nakon kupanja odmarala gospoda, pušila i kavu pila. U ovom požaru izgorio je, a kasnije su napravljeni oni dućani što ih danas vidimo.“
Obzirom da je u toku agresije u periodu od 1992.-1995. godine zbog divljačkog granatiranja Sarajeva hamam znatno oštećen dodijeljen je Bošnjačkom institutu na korišćenje u općedruštvene svrhe sa obavezom da Bošnjački institut svojim sredstvima izvrši temeljitu adaptaciju oštećenog objekta. Danas je Gazi Husrev-begov hamam nakon dogovorene adaptacije i sa novom namjenom ponovo zablistao u punom sjaju, a tom prilikom su ponovno izgrađeni i dućani koje u svome opisu iz 1932. godine spominje akademik Hamdija Kreševljaković.
U osmanlijskom periodu su izgrađeni i mnogobrojni poslovni prostori u ulicama oko Begove džamije kao i duž jednog dijela Sarača (ispred Morića hana). Veliki han u ulici Samardžije bio je vlasništvo namjesnika u Bosni, Topal Osman paše koji ga je izgradio 1863. godine kada je, sprovodeći svoj plan uređenja Sarajeva, probio ulicu Telali od Mustaj-pašinog mejdana do Baščaršije.
Kada je otišao iz Bosne 1869. godine njegov zastupnik je ovaj han prodao Gazi Husrev-begovom vakufu. Topal Osman paša je u Sarajevu ostao upamćen po svome velikom doprinosu modernizaciji Sarajeva, a kao veliki ljubitelj ovoga grada vidimo da je posjedovao i vlastitu imovinu. Trajno sjećanje na ovoga namjesnika ostaće vezano za ime kvarta „Čengić vila“ jer je isti ovaj zastupnik veliki ljetnikovac koji je izgradio Topal Osman paša prilikom njegovog odlaska prodao familiji Čengić.
Pred kraj osmanlijske uprave od sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa izgrađena je i Vakufska bolnica u ulici Halilbašića koja je 1972. godine proglašena spomenikom kulture kao prvi objekat takve namjene u našim krajevima. Ova vakufska bolnica, kao i stara zgrada Vojne bolnice je takođe izgrađena na inicijativu Topal Osman paše.
