Bajrak iznad čaršije, počinju pripreme za Bajram!

Tihi znakovi koji najavljuju dolazak Bajrama

Ne dolazi Bajram iznenada. U Sarajevu se on najavi – tiho, ali jasno. Prvo kroz znak, pa tek onda kroz događaj.

 

Jedan od tih znakova je bajrak. Kada se podigne iznad čaršije, ne mijenja se samo slika prostora, nego i osjećaj među ljudima. Pogled se podigne prema njemu, i bez riječi se razumije – dolazi vrijeme koje nije isto kao ostali dani. U tom trenutku počinje i ono unutarnje pripremanje, ono koje se ne vidi, ali se osjeti.

Istovremeno, na zemlji se odvija druga vrsta pripreme. Skela, boja, četke, ruke koje rade. Stolarija se obnavlja, zidovi se uređuju, svaki detalj se dovodi u red. Neko će reći – to su obični poslovi. Ali u ovim danima, oni to nisu. Oni postaju dio jedne šire slike.

Jer prostor u kojem se dočekuje Bajram ne uređuje se samo zbog izgleda. Uređuje se iz poštovanja. Prema vremenu koje dolazi, prema ljudima koji će tu stati u saf, prema ibadetu koji će se obaviti. U tom radu ima nijjeta, a gdje ima nijjeta – tu počinje i ibadet.

Zato se u ovim pripremama osjeti posebna doza ruhanijjeta. Nije to glasno, nije nametljivo, ali je prisutno. U načinu kako se radi, u pažnji prema detalju, u želji da sve bude kako treba. To je ona tiha duhovnost koja prati djelo.

Bajrak gore i rad dole – dvije slike koje se nadopunjuju. Jedna podsjeća na smisao, druga pokazuje trud. Jedna govori srcu, druga potvrđuje djelom. I tek zajedno imaju puninu.

U tome je i posebnost našeg odnosa prema Bajramu. On se ne svodi samo na trenutak klanjanja, nego na proces koji mu prethodi. Na spremnost da se prostor, ali i čovjek, dovedu u red.

I zato ove pripreme nisu samo tehničke. One su izraz svijesti. Da ono što dolazi zaslužuje pažnju. Da se Bajram ne dočekuje usput, nego s namjerom.

Kada se na kraju safovi ispune i tekbiri odjeknu, tada se vidi da je svaki potez, svaki trud i svaki detalj imao svoje mjesto. Jer Bajram nije samo u dolasku – on je i u načinu na koji ga dočekamo.