Gazi Husrev-begova džamija

Ova velika i lijepa džamija predstavlja jedno od najljepših djela islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Džamija je sa svih strana opkoljena uskim uličicama stare čaršije, sa desetinama i stotinama dućana, tako da ju je odatle nemoguće sagledati u njenoj punoj ljepoti i veličini. Međutim, kada se uđe u njeno prostrano dvorište, sve se izmijeni. Pred očima se ukaže impozantna građevina, puna mira, skladne ljepote i veličine. Ovo je ne samo najveća džamija koja je uopće građena u našim krajevima već i remek-djelo arhitekture osmanlijskog vremena. Graditelj ove džamije je mimar (glavni arhitekta) Turskog carstva, Adžem Esir Ali, Perzijanac iz Tabriza koji je bio zarobljen u Tursko-persijskom ratu, a kasnije, sve do svoje smrti (1538. godine) obavljao dužnost glavnog arhitekte u Carigradu. Uz Mimara Hajrudina, starijeg, bio je jedan od vodećih kreatora takozvane ranocarigradske arhitektonske škole, a ova je džamija jedno od najvrjednijih ostvarenja te škole izvan samog Carigrada.

 

Gazi Husrev-begova, ili u narodu poznata kao Begova džamija, po svojoj konstrukciji, obliku i dimenzijama, pedstavlja djelo od posebnog interesa za izučavanje osmanskog graditeljstva u našim krajevima. Džamija ima složeno arhitektonsko rješenje. Frontalnim dijelom džamije dominiraju teški, mramorni stupovi na koje se oslanjaju lukovi džamijskog trijema. Oni dijele trijem na pet kvadratnih polja, od kojih je svako presvođeno kubetom.

Glavni ulaz u džamiju je vanredno dekorisan krasno stilizovanim arabeskama, ornamentikom, pozlatom i mramorom.

 

Nad glavnim ulazom u džamiju nalazi se kamena ploča, veličine 120 x 60 cm, na kojoj je uklesan natpis u stihovima na arapskom jeziku. Natpis je smješten u šest elipsastih polja oivičenih sa strana i kroz sredinu arabeskama. Tekst natpisa je mjestimično vokaliziran. Podloga natpisa je obojena plavo, a slova pozlaćena.

Prijevod natpisa glasi:

        » Džamiju dobrih ljudi Husrev-beg podiže

        U ime Boga (kao) dom onih koji ničice padaju.

        On je utamanitelj neprijatelja, pomagač boraca za vjeru,

        Širitelj dobročinstva, pomagač pobožnih.

        Bog nam nadahnu njen kronostih:

        (Ovo je) stjecište dobročinitelja, dom zahvalnih Bogu «.

 

Posljednji stih epigrama, ako se zbroje brojčane vrijednosti arapskih slova, vrlo lijepo kaligrafski ispisanih, kazuje nam godinu kada je džamija sagrađena. To je 938. godina po hidžretskom (mjesečevom) kalendaru, odnosno, 1530./31. godina Nove ere.

Nakon ulaza u unutrašnjost džamije ostajemo impresionirani skladnim dimenzijama njena prostora. Zahvaljujući odnosu širine prema visini, njen je graditelj uspio da postigne impresivan dojam prostornosti, dok sretno rješenje osvjetljenja pojačava taj dojam. Središnji džamijski prostor, u temeljnim je linijama jednostavna građevna figura sa 13m širine i istom tolikom dužinom, koja se u vertikalnom profilu razvija do savršenosti. Ovaj središnji prostor je presvođen kubetom visokim 26 metara, što znači da je odnos visine prema osnovici 2:1. Ispod kubeta se nalazi kružna galerija sa drvenom ogradom koja je svojevremeno služila za paljenje bezbrojnih džamijskih svjetiljki, a do galerije se dolazi stepenicama ugrađenim u masivni džamijski kameni zid čija je debljina dva metra.

Središnji prostor se naprijed nastavlja na drugi napola manji, iste širine, presvođen lukom visine 16 metara. Ovaj  prostor je pokriven polukubetom.

U vrhu džamije, tačno na sredini čeonog zida, u crvenoj mramornoj plohi nalazi se prekrasno dekorisani mihrab, mjesto iz koga imam (muslimanski sveštenik) predvodi vjernike u zajedničkom namazu (molitvi). Mihrab je okrenut prema jugoistoku, odnosno prema Kabi, kuda se muslimani okreću za vrijeme obavljanja namaza. Desno od mihraba je mimber (propovjedaonica), podignuta od sedam vrsta mramora, odakle se petkom i na vjerske praznike (Bajrame i sl.) drže svečane hutbe (propovjedi). Lijevo od mihraba se nalaze još dva ćursa (manje propovjedaonice); mjesta odakle se povremeno drže opšteobrazovna predavanja. Ova riječ neodoljivo podsjeća na savremeni izraz „kurs“.

Nasuprot mihrabu, na desnoj strani od ulaznih džamijskih vrata nalazi se mahfil (galerija) podignut na osam mramornih stubova i ograđen drvenom ogradom. Ovdje se za vrijeme namaza nalaze mujezini, džamijski službenici koji sa džamijske munare najavljuju namaze, a sa mahfila pomažu imamu u toku vođenja namaza. Sa mahfila se ulazi u unutrašnje stepenice koje vode prema galeriji ispod kubeta.

Lijevo od ulaznih vrata je maksura, ograđeni prostor za uzvanike koji prisustvuju svečanostima, a ne učestvuju u namazu.

Centralni džamijski prostor se desno i lijevo širi u tetime (bočne prostore) koje imaju zasebne ulaze. Tetime su takođe kvadratne osnove 6,5 x 6,5 metara. Ovi prostori su sa centralnim kubetom povezani lukovima i prekriveni manjim kubetima visine 14 metara, a ovo znači da bočni prostori u odnosu na centralni stoje u omjeru 1:2. Interesantno je da glavno kube Begove džamije promjerom i visinom, prema centralnom kubetu Aja Sofije u Carigradu, takođe stoji u približnom odnosu 1:2.

Izvanredno rješenje osvjetljenja džamije sa 51 prozorom od kojih su 12 donjih pravougaonog oblika, a svi ostali imaju završetak u obliku prelomljenog luka, daje utisak većeg prostora nego što je u realnosti.

Karakteristika unutrašnjosti džamije je prekrasna stalaktitna dekoracija u uglovima ispod kubeta i u samom mihrabu, te ornamentika i kaligrafija svih zidova. Cijela unutrašnjost džamije je dekorisana kaligrafski ispisanim citatima iz Kur’ana.

Na zidu lijevo od glavnog ulaza je levha (uramljeni citat iz Kur’ana). Ova levha je preko 120 godina stara, ispisana pozlaćenim slovima, a natpis na levhi je credo Islama i u prijevodu znači:

»Nema božanstva osim Jednog Boga, a Muhammed je Božiji  Poslanik!«

 

Današnja dekoracija džamije je potpuno nova i urađena je u toku 2001./02. godine ostvarujući tip i kolorit ornamenata u saglasnosti sa originalnim stilom orijentalne arhitekture. Ranija originalna dekoracija, koja je zbog oštećenja i požara restaurirana 1775. godine, bila je ponovo teško oštećena u požaru 1879. godine. Restauracija je nakon toga urađena od strane austro-ugarske uprave 1886. godine, ali je tada propušteno da se obnovi po ranijem, originalnom orijentalnom stilu.

Za vrijeme granatiranja ovoga grada u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), Begova džamija je pogođena sa više od 100 minobacačkih i topovskih projektila pa su mnogi bili zadivljeni da smo nakon završetka restauracije, bez obzira na ono što su ovi zidovi zauvijek zapamtili, uspjeli da obnovimo do punog sjaja ono što nam je ostavljeno u naslijeđe.

Unutrašnjost džamije je zastrta skupocjenim ćilimima od kojih su neki darovi šefova islamskih zemalja koji su prilikom boravka u glavnom gradu BiH posjetili i ovu džamiju. Svi dijelovi džamijske unutrašnjosti čine harmoničnu cjelinu s glavnim prostorom, što sve skupa, sa vanjskom masom i odlično odmjerenim proporcijama munare, visoke 45 metara, potvrđuje virtuoznost neimara, koji je načinio djelo trajne umjetničke vrijednosti. Pet puta dnevno sa džamijske munare odjekne glas  mujezina koji vjernike poziva na namaz, a taj se poziv svakodnevno ponavlja od 1530./31. godine do danas.